Prelazak iz sveta igre u sistem nastavnih aktivnosti, deci u ranom uzrastu ne pada lako, pogotovu ako im se uskraćuje predmet poput fizičkog vaspitanja, koji za razliku od matematike i drugih „bitnih” predmeta, zadovoljava dečiju potrebu za igrom i fizičkom aktivnošću. Uskraćivanje časova fizičkog zarad matematike, deca doživljavaju po principu nagrade i kazne. Nagrada je sve ono što deca vole i što ne pretstavlja obavezu, a kazna upravo ono što nagradu uskraćuje. Zbog toga deca i razijaju negativan stav i odbojnost prema onome što doživljavaju kao kaznu.